Raskid  Ugovora sa portalom Slobodnalika pokazao je da čelnici gradova i općina u Ličko-senjskoj županiji nisu samostalni, i da ima netko tko u konačnici za njih odlučuje. Oni su u ovome slučaju pokazali da nemaju autonomiju odlučivanja, ali niti hrabrosti da kažu ne onome čime se možda kao političari i ljudi ne slažu.

Naredba o Raskid Ugovora sa jednim malim portalom koji samo brlja po medijskom prostoru Ličko-senjske županije nije u cijeloj priči bitna, jer to nisu  Ugovori  koji su za društvo važni, o njima ne ovisi sudbina neke vlasti, kao što je primjerice ministar Čobanković potpisao ugovor sa buntovnim seljacima. Raskidanjem Ugovora pokazalo da se gradonačelnike, načelnike i samog župana za mnogo stvari se ne pita za mišljenje, i da dalje se radi na sistemu, biti će kako ja kažem. Je li to dobro za demokraciju i za same gradonačelnike i načelnike koji su na posljednjim lokalnim izborima izabrali građani treba se postaviti otvoreno pitanje.

Logično je da se postavi pitanje kako može čovjek ploviti kroz život tuđom glavom i tuđim mislima, kako može pristati reći ako mu netko naredi da u vani kiša pada, a on kroz prozor gleda, kako sunce grije. Nedvojbeno se pokazalo da Milan Kolić, Ivan Dabo, Milan Jurković, Mario Barković, Ivica Turić, Ivica Kukuruzović, Ivan Tomljenović, Danijel Jurjević i nekim stvarima nemaju pravo na svoje mišljenje, niti na svoju odluku. Definitivno u ovome slučaju se vidjelo tko povlači ključne poteze u HDZ Ličko-senjske županije.

Jedan od njih je nesporno mr.sc.Branislav Šutić koji je u priči oko raskidanja Ugovora gradova i općina sa portalom Slobodnalika izašao kao pobjednik. On je pokazao da je jači od skupine ljudi kojima su građani dali povjerenje i od samog portala koji ionako ništa ne znači na javnoj pozornici Ličko-senjske županije. Stoga Šutiću treba odati priznanje da je rođen za politiku i da se čelnici gradova i općina trebaju učiti od njega kako ploviti nemirnim političkim vodama i kako se treba u konačnici izboriti kroz politiku za svoj interes. On to radi savršeno.

PIŠE : ŽELJKO POPOVIĆ