Budući da su razvoj distributivnog sustava i plinofikacija krajnjih korisnika u domeni regionalne i lokalne samouprave, osnovni je problem to što taj dio aktivnosti često nije usklađen, tj. ne prati dinamiku aktivnosti koje Plinacro provodi u skladu s Planom razvoja, izgradnje i modernizacije plinskog transportnog sustava u Hrvatskoj do 2011.

Početkom prošle godine plinski sukob između Rusije i Ukrajine unio je nemir u mnoga domaćinstva u Hrvatskoj, dok se pravo naličje zatvaranja ruskih plinskih ventila moglo vidjeti na sve tanjim džepovima onih hrvatskih gospodarstvenik čija proizvodnja ovisi o tom energentu i koji su zbog nestašice plina pretrpjeli višemilijunsku štetu.

Dugoj zimi unatoč, ove godine Hrvatska nije osjetila veće probleme u opskrbi prirodnim plinom, a razloga tomu, smatraju stručnjaci, ima nekoliko. Zbog krize se bilježi pad gospodarskih aktivnosti te tako i potrošnje plina, a zbog nedavnih izbora u Ukrajini opskrba europskih potrošača ruskim plinom bila je sigurnija nego lani.

No kako ne bismo ovisili samo o jednoj interkonekciji, onoj preko Slovenije kroz Rogatec, Hrvatska, među ostalim, mora diverzificirati dobavne pravce plina kako bi nesmetano tekla industrijska proizvodnja te potrošači, kojih će biti sve više, ne bi osjetili nestašicu. Zbog toga ulaganja u velike plinske energetske projekte kao što su, uz nove dobavne pravce, i izgradnja LNG terminala te dodatnih skladišnih kapaciteta, ne bi smjela izostati jer će Hrvatska, uz povećanje potrošnje, u idućih 20 godina povećati uvoz, procjenjuje se, s dosadašnjih 40 na otprilike 80 posto potrebnih količina.

Jerko Jelić Balta, predsjednik Uprave nacionalnog operatora plinskoga transportnog sustava Plinacra, kaže kako je, kad je riječ o povezivanju sa susjednim plinskim transportnim sustavima, najvažnija interkonekcija s Mađarskom, kapaciteta 6,5 milijardi prostornih metara godišnje, a koja je u izgradnji.

“Završetkom tog projekta, nakon više od 30 godina postojeće i jedine interkonekcije sa Slovenijom, Hrvatska će dobiti drugi dobavni pravac prirodnog plina. Hrvatska dionica, od Slobodnice preko Donjeg Miholjca do mađarske granice, dugačka je oko 80 kilometara, a bit će završena do kraja 2010. godine te će, zajedno s mađarskom dionicom dugom 210 kilometara, biti puštena u rad početkom 2011. godine.

Time će se omogućiti i uvoz dodatnih količina plina s najvećega trgovačkog središta plinom u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, austrijskog Baumgartena. Tako će opskrbljivači hrvatskog tržišta moći kupiti plin iz drugih izvora, koji nisu pod izravnim utjecajem našega sadašnjeg uvoznog partnera – ruskog Gazproma.

Osim toga, u razvojnoj su fazi i druge interkonekcije. Ponajprije Jonsko-jadranski plinovod (Ionian Adriatic Pipeline – IAP) kojim bi se plinovodni sustav Like i Dalmacije, nastavkom izgradnje plinovoda južno od Ploča i preko Crne Gore, u Albaniji spojio na projekt Trans Adriatic Pipeline (TAP), kojim je zamišljena dobava plina iz Kaspijske i Bliskoistočne regije. Na taj bi se način plinoficirala područja svih država na koje plinovod IAP ima utjecaja (Albanija, Crna Gora, Bosna i Hercegovina te Hrvatska), a dio kapaciteta mogao bi se iskoristiti i za tranzit.

Potpuna plinofikacija Istre

Sad se razmatra kapacitet od pet milijardi prostornih metara na godinu, od čega bi pola bilo namijenjeno tržištu naše regije, a pola bi se moglo koristiti za tranzit”, objašnjava prvi čovjek Plinacra.

Uz te projekte interkonekcija, nastavlja on, provode se i ostale razvojne aktivnosti od kojih su najvažniji projekti povezivanja sa Slovenijom i Italijom, prije svega u opsegu tranzita plina s budućeg LNG terminala na Krku. Također, radi se na projektima nekoliko mogućih interkonekcija s bosanskohercegovačkim plinskim transportnim sustavom, od kojih je strateški najvažnije povezivanje na pravcu Slavonski Brod–Bosanski Brod kao nastavku interkonekcije s Mađarskom. Aktualno je i povezivanje plinovodom Ličke Jesenice–Bihać, čime bi se omogućila plinofikacija Unsko-sanskog kantona Bosne i Hercegovine plinovodnim kapacitetom sustava Like i Dalmacije.

“Uza sve nabrojeno, u razvojnoj je fazi i nekoliko kapacitetom manjih, ali regionalno važnih te potencijalno izglednih projekata povezivanja s Bosnom i Hercegovinom te Slovenijom. U kontaktima smo i sa Srbijagasom, tvrtkom koja je, između ostaloga, i operator plinskoga transportnog sustava Srbije i s kojom smo, na obostrano zadovoljstvo, usuglasili mogući koridor interkonekcije Sotin–Bačko Novo Selo”, kaže čelnik Plinacra.

Plinofikacija Hrvatske koja je započela 2002. godine, a prema njegovim riječima, uspješno se nastavlja i dalje. “Plan razvoja, izgradnje i modernizacije plinskoga transportnog sustava u Hrvatskoj do 2011. godine podijeljen je u dva razvojno-ulagačka ciklusa, a Plinacro je njegov nositelj i investitor. U prvi ciklus, od 2002. do 2006. godine, uloženo je 210 milijuna eura te je on uspješno završen. Trenutačno je u tijeku provedba drugoga razvojno-ulagačkog ciklusa, od 2007. do 2011. godine vrijednog 380 milijuna eura. Unatoč globalnoj financijskoj krizi, odobrenom revizijom investicije nisu reducirane u smislu smanjenja opsega izgradnje, nego smo racionalizirali terminske planove nekih projekata.

To znači da će se, u skladu s Planom i odobrenom revizijom, u sklopu drugoga razvojno-ulagačkog ciklusa izgraditi interkonekcijski plinovod između Hrvatske i Mađarske. Također, u ovom je razdoblju planirana i izgradnja plinovodnog sustava Like i Dalmacije, od Bosiljeva do Splita. Trasa tog magistralnog plinovoda podijeljena je na četiri dionice. Prva dionica od Podrebra do Josipdola je završena, a u tijeku je izgradnja drugog i trećeg dijela, od Josipdola do Gospića, odnosno od Gospića do Benkovca. Zatim slijedi i izgradnja četvrtog dijela od Benkovca do Dugopolja te će cjelokupni magistralni plinovod Bosiljevo−Split, uključujući pripadajuće regionalne i odvojne plinovode te sve predviđene mjerno-redukcijske stanice, biti završen i pušten u rad do kraja 2011. godine”, ističe.

Ovaj razvojno-ulagački ciklus obuhvaća i 73 kilometra dugačak magistralni plinovod Vodnjan–Umag, koji će omogućiti potpunu plinofikaciju Istre. “Izgradnja tog plinovoda, uključujući i četiri pripadajuće mjerno-redukcijske stanice, potpuno je završena te ovih dana očekujemo izdavanje uporabne dozvole”, napominje i dodaje kako 60 posto ulaganja u provedbu Plana razvoja, izgradnje i modernizacije plinskoga transportnog sustava Hrvatske Plinacro financira iz vlastitih sredstava ostvarenih prihodom od tarife za transport plina, a ostatak je osiguran kreditom Europske investicijske banke koja je dosad odobrila dva kredita u visini od 90 i 190 milijuna eura. K tomu, Plinacro je ostvario i uspješnu suradnju s Europskom bankom za obnovu i razvoj koja je početkom 2009. godine odobrila kredit za kupnju podzemnog skladišta plina u Okolima.

Dodjela koncesija

Budući da su razvoj distributivnoga plinskog sustava i plinofikacija krajnjih korisnika u domeni regionalne i lokalne samouprave, osnovni je problem to što taj dio aktivnosti često nije usklađen, tj. ne prati dinamiku aktivnosti koje Plinacro provodi u skladu s Planom razvoja. Bude li se takav trend nastavio, podcrtava Jerko Jelić Balta, doći će do neusklađenosti izgrađenoga magistralnog i nedostajućega distributivnog sustava te će posljedice toga trpjeti svi postojeći korisnici transportnih kapaciteta.

“Primjerice, svima je poznato kako će izgradnja plinovodnog sustava Like i Dalmacije omogućiti tim dvjema regijama uporabu najpovoljnijeg i najprihvatljivijeg energenta te ublažiti ovisnost, prije svega Dalmacije, o nafti, loživom ulju i električnoj energiji. Također, dovođenje prirodnog plina, kao kvalitetnog i ekološki prihvatljivog energenta omogućit će novi zamah razvoju turizma, ali i gospodarstva tih regija. Na žalost, s iznimkom zadarskog područja gdje je dodijeljena koncesija i potpisan ugovor za distribuciju, u ostalim županijama razvoj i izgradnja distributivnih sustava kasni tako da najvjerojatnije korištenje plina neće biti moguće u trenutku kad magistralni sustav bude završen.

Stoga se nadamo kako će se aktivnosti na dodjeli koncesije, tj. potpisivanju ugovora s odabranim ponuđačem za prvu fazu plinofikacije Splitsko-dalmatinske županije, ubrzati kako bi se, barem industriji i velikim potrošačima na području Splita, omogućila uporaba prirodnog plina krajem 2011. kad će i zadnji dio sustava biti pušten u rad”, zaključuje Jelić Balta.