Legenda iz one JNA veli da je jedan general dao na oglasnoj ploči u tadašnjem Saveznom sekretarijatu za narodnu obranu istaknuti zapovijed da se anonimna pisma ubuduće imaju potpisivati. Ispalo je da je uvelike bio u pravu, smijali se mi ili ne.

No vratimo se našim anonimcima. Internet otvorio je planet svakome, ali baš svakome, a takvih ima na stotine milijuna, pod uvjetom da ostanu anonimni. Nekada je anonimno pismo bilo dno moralne niskosti ili doušničke ambicije: potpisivano je s 'prijatelj koji vam želi dobro' ili sa 'zabrinuti domoljub'. Sasvim odgovarajući sadržaj odnosio se na savjet da 'pripazite gdje vam je supruga dok vi radite' ili „da pripazite kako se ponašate“.
Anonimno je pismo, dakle, bilo medij spletkara, doušnika i sličnog polusvijeta i kao takovo jednodušno osuđivano po pristojnom svijetu kao nisko, podlo i uopće kriminalno. Danas, međutim, pod jeftinim izgovorom 'demokracije za sve' i 'globalnog sela', anonimci dostojni prezira imaju puno pravo da spletkare, lažu, kleveću na internetu do mile volje. Taj nesoj ima kuraže i besramnosti . Lako im je kad su anonimni i tako zaštićeni ne toliko od sudbenog, koliko od ćudorednog progona. Sjede ti doušnici i spletkari pred svojim računalima i luče otrov, komplekse, mržnju i pakost svake večeri, namjesto da odu u kavanu i suoče se s ljudima oči u oči, kako se to nekada radilo. Naš internetski telekran traži i upija spletke i dostave pod blaženim plaštom bezimenosti.

Upitajmo se koliko bi ulazaka na internet bilo kad bi se uvela obveza provjerljivog potpisa pisca . Mnogo manje, siguran sam. Ti nesretnici, naime, znaju da su u krivu. Srame se s pravom, inače bi se bili potpisali, ali, to je jače od njih. Ta zar internet nije postao pedofilski medij i raj upravo zbog anonimnosti?

Skromnost ostavimo po strani, ali: kako mi koji govorimo i pišemo pod vlastitim imenom i sa slikom svoga lika možemo biti jednaki anonimcima iz rupe? Niti jesmo niti možemo biti.

Izvolite se identificirati, gospodo i gospođe iz anonimnosti: dajte ime, pravu e-mail adresu, broj mobitela, sliku – ako imate hrabrosti pa ćemo onda polemizirati do mile volje, oči u oči kao ljudska bića!

Ovdje želim razjasniti što podrazumijevam pod proširenim pojmom 'anonimnog' pisma (zato i navodnici). To je pismo, u elektronskom ili tiskanom obliku, kojime određena privatna osoba želi diskreditirati drugu osobu (u daljnjem: 'metu') koja je uključenu u neki vid javnog djelovanja. Cilj je 'anonimnog' pisma ocrniti metu kod njezinih/njegovih nadređenih, ne bi li ju oni ukorili, natjerali da prestane s tim javnim djelovanjem a uz mogući željeni ishod da meta dobije i krajnju kaznu - otkaz - poradi 'kompromitiranja' imena svoje institucije.

Takvo 'anonimno' pismo nije nužno nepotpisano , već je anonimno u smislu da ga privatna osoba šalje zaobilaznim putem oko onoga koga želi diskreditirati, jer želi spriječiti daljnje javno djelovanje mete. Metoda 'anonimnog' pisma bazira se dakle na onome što je kolokvijalno u našem narodu poznatije kao klevetanjem začinjeno 'cinkanje', 'drukanje' ili 'špijavanje' i koje je česta metoda rješavanja problema u svim sferama ljudskog života. I uz to je gotovo zasigurno najjadnija metoda borbe protiv neistomišljenika.

Moje pitanje jest: kako komentirate ove metode anonimnih pisma i što bi razne buduće moguće 'mete' mogle napraviti da se zaštite od ovakvih nasilnih osoba?




www.slobodnalika.com