Gacka ostaje živjeti u književnosti i kroz ovo djelo Milana Kranjčevića

Autor poznatih zavičajnih djela Gacke Milan Kranjčević potpredsjednik Katedre čakavskog sabora, napisao je još jednu knjigu u nizu. Njegov opus unatrag nekoliko godina znatno se povećao. Navikao je svoje čitatelje i sugrađane na godišnje izdavanje djela, što je veliki uspjeh za jednog književnika. Svestranost u književnom izražavanju potvrdila je novoizdana knjiga koja mu je dala jedno novo autorsko ruho. Pripovjednu tehniku zamijenio je dijaloškom i monološkom te izdao dramu dojčland…Deutschland u kojoj su satkana tri dramska teksta pisana na tri različita jezična idioma – Dojčland…Deutschland, Emajlirani privjesak, Tako je i bilo.

Kroz sva tri naslova isprepliće se tematika dvostrukog gastarbajterskog života pojedinaca i po prvi puta u njegovim djelima dominantnost preuzimaju likovi žena. Tri su različite radnje, tri različite sudbine likova, ali potpuno jednake u svojoj tragičnosti i besmislenosti. Kranjčević naglašava likove i njihovu unutrašnjost, a u drugi plan stavlja scenu. Likovi nisu izmišljeni, oni su živjeli ili žive u autorovoj okolini. To su njegovi susjedi, prijatelji, poznanici, rodbina od kojih uzima niz karakternih osobina i stapa ih u jedan lik. I sam autor je izjavio kako svaki njegov lik u sebi sadrži karakterne osobine dvadesetak različitih ljudi. Radnja djela je gusta, sastavljena od pomno odabranih motiva koji ubrzavaju ili usporavaju radnju kada je to potrebno. Motive pronalazi u svakodnevici, istančano ih birajući i smještajući u zamišljenu radnju.

Radnja i karakter likova bliski su običnom čovjeku. Svatko u njima može pronaći sebe ili svoje bližnje u jednom od života i sudbini likova. U prilog tome ide i stanje nazočnih koje je čitanje nekih ulomaka iz drame dovelo do smijeha, a neke i do suza. Čak u najmanjim djelićima knjige, nazočni su uspjeli pronaći sebe.

Što se tiče uprizorenja, prof. Snježana Orešković smatra kako je to djelo kvalitetan predložak za kazališnu izvedbu, pri čemu najveći teret pada na glumce, upravo zbog autorove usredotočenosti na unutrašnje stanje likova. Zasigurno će nekome biti veliki izazov.

Većem opusu djela u zadnjih nekoliko godina autor pripisuje blagi osjećaj životne zrelosti i iskustva. Motiv za pisanje mu je običan čovjek i njegova sudbina, s naglaskom na čovjekovu unutrašnjost a ne na vanjštinu, dok radnju doživljava kao polugu za razvoj lika.

Monotonija je ovo djelo zaobišla, neka vam bude izazov i utjeha u pronalasku vlastite sudbine kroz sudbine likova iz drame.

Pogledajte galeriju fotografija.

PIŠE: Mateja Posavi