Arktički sobovi smislili su rješenje problema života u uvjetima u kojima tijekom jednog dijela godine sunce ne zalazi, a u drugim razdobljima je upravo suprotno. Oni su se naime odrekli nama toliko važnog mehanizma - unutarnjeg sata, koji vodi i naš dnevni biološki ritam.

"U živim bićima ciklusi svjetla i tame pokreću hormonalne cikluse putem organa, kao što su oči, dijelova živčanog sustava i struktura uključenih u regulaciju izlučivanja hormona, pogotovo melatonina", pojašnjava Andrew Loudon sa Sveučilišta u Manchesteru. Većina životinja stoga posjeduje unutarnji sat koji održava razine određenih hormona u 24-satnom ritmu, čak i ako nema ciklusa svjetlosti i tame.

U sobova (Rangifer tarandus), koji nastanjuju arktička i subarktička područja, čini se da nedostaje unutarnji sat jer oni, naime, uopće ne pokazuju vlastiti unutrašnji ritam izlučivanja melatonina. Umjesto toga, melatonin se luči kao brz i izravan odgovor na svjetlost ili tamu.

Istraživači su dokazali da u ovih životinja razine melatonina tijekom danjeg svjetla ostaju pri točki u kojoj ih je jedva moguće detektirati ili su čak ispod nje. No čim svjetlost nestane, razine ovoga hormona gotovo trenutačno porastu.

Daljnje studije na stanicama kože sobova pokazale su i da aktivnosti dvaju dobro poznatih gena za unutarnji sat ne oscilira ju na način na koji se to događa u drugih organizama (kao mehanizam praćenja vremena). "Stoga smatramo da sobovi imaju sve potrebne gene za unutarnji sat, no oni su drukčije regulirani", pojašnjava Loudon.

Iako su se u početku iznenadili, istraživači sada smatraju da će se slična otkrića postići i s drugim životinjama koji žive na prostoru Arktika. Studija je 11. ožujka 2010. objavljena u časopisu Current Biology.



www.slobodnalika.com