Znam da će nove mjere izazvati velike polemike, najavio je još na prezentaciji nastavka reforme zdravstva potpredsjednik Vlade i ministar zdravstva Darko Milinović. I nije pogriješio. Jer otkako je najavio dodatne uštede i spajanje bolnica, prije svega u Zagrebu, našao se na meti kritika. No, to ga nije previše zabrinulo. Ni pokolebalo. Kaže, “fajter” je po prirodi i neće odustati od uvođenja reda u zdravstveni sustav.

- Napadi me nisu iznenadili. Ovime je dirnuto u mnoge osobne interese i lobije. Svaka odlučna mjera izaziva pažnju javnosti, a ja sam to i želio potaknuti jer je zemlja u krizi, a ova godina neće biti ništa lakša. Zato smatram da je vrijeme za hrabre ljude, hrabru Vladu i odlučne poteze - ističe Milinović koji je prvi od ministara krenuo u provedbu mjera za oporavak gospodarstva.

Vaša reforma zdravstva najvećim se dijelom odnosi na Zagreb, pa su vas u SDP-u prozvali zagrebačkim ministrom zdravstva. Zašto ste odlučili krenuti od Zagreba?

- To nije istina, ovo je samo nastavak reforme koja se odnosi na cijelo zdravstvo, a spomenut ću reformu Hitne pomoći, primarne zdravstvene zaštite, način plaćanja bolnica, objedinjeni prijem, centralne jedinice naručivanja, nacionalne liste čekanja, informatizaciju i niz mjera u posljednjih godinu dana, koje su obuhvatile cijeli sustav. U posljednje je vrijeme puno demagogije koja nikad nije dobra, a posebno ne danas. O reformi zdravstva vrlo mi je teško razgovarati s Rajkom Ostojićom kad on ne zna da u Hrvatskoj ima 66 bolnica, a ne 74 koliko ih je spominjao, ili ne zna razliku između dopunskog i dodatnog osiguranja. Sa Zagrebom nismo krenuli, nego nastavljamo jer zagrebačke bolnice pružaju više od pola usluga u hrvatskom zdravstvu. U Hrvatskoj imamo 37 akutnih bolnica, a samo zagrebačke troše oko 50 posto ukupnog bolničkog proračuna. Drugo, Zagreb ima status županije i 17 bolnica. To znači da postoji 17 ravnatelja, 17 glavnih sestara, oko 50 pomoćnika ravnatelja i stotinjak članova upravnih vijeća. Vodi se i 17 zdravstvenih politika, ali više neće biti tako. Ovo što se sada radi u Zagrebu, davno je napravljeno u Rijeci u kojoj je bilo pet bolnica, a sada je jedna. U Splitu su bile dvije, a sada je također jedna. I Osijek danas ima jedan klinički centar. Ostao je Zagreb koji treba riješiti. Ako pogledamo iskustva iz susjedstva, cijela Ljubljana ima jedan klinički centar. To bismo jednom mogli imati i u Zagrebu: jedno mjesto upravljanja, jedan menadžment.

Što će biti s bolnicama u drugim županijama? Planirate li spajati, primjerice, šibensku i kninsku bolnicu?

- U većini županija imamo jednu županijsku bolnicu, a samo su u pet županija po dvije bolnice. Riječ je o Šibensko-kninskoj, Vukovarsko-srijemskoj, Požeško-slavonskoj, Brodsko-posavskoj i Karlovačkoj županiji. No, te su bolnice na području od posebne državne skrbi i imat će poseban tretman. Ne mogu prihvatiti ukidanje kninske, vukovarske ili pakračke bolnice. Njihovim bi ukidanjem zdravstvena zaštita bila teže dostupna dijelu građana, a ne treba smetnuti s uma da su te tri bolnice na neki način i naši nacionalni simboli.

A bolnica u vašem rodnom Gospiću?

- To je jedina županijska bolnica u toj županiji. Kad bi u krugu od 100 kilometara postojala još jedna bolnica, to bi bilo neracionalno i sigurno bismo je ukinuli. Znam da je SDP-u bolnica u Gospiću, kao i cijela Ličko-senjska županija, trn u oku. Zato što je ministar rodom iz Gospića, a ponosno to napominjem, Rajko Ostojić i Mirando Mrsić stalno spominju baš gospićku bolnicu. E, pa kad oni dođu na vlast, neka je onda ukinu. Gospićka bolnica zbrinjava više od 90 posto slučajeva za koje je educirana u svoja četiri osnovna odjela.

Zašto niste prije razgovarali s ravnateljima bolnica koje se udružuju?

- Reformu sam svojedobno predstavio pred više od 10.000 ljudi u Hrvatskoj i onda se krenulo u raspravu koja je donijela neka dobra rješenja i podršku svih socijalnih partnera. Čim se s tim krenulo, ravnateljima su bile najavljene nove mjere. Morali su to očekivati. Ne znači da razgovora neće biti jer ovo je samo nastavak reforme u sklopu premijerkinih gospodarskih mjera. Osim toga, spajanje bolnica nije proces koji se može obaviti preko noći. Ima i svoj administrativni tijek. Najprije moram donijeti cjelokupnu mrežu zdravstvenih ustanova. Sada moram pribaviti mišljenje sedam nadležnih komora, HZZO-a i HZJZ-a, no ta mišljenja nisu obvezujuća. Ako budu pozitivna, super, a ako ne budu, ja ipak mogu provesti mjere. Čujem prozivke i iz Gradske skupštine Zagreba, no spreman sam doći i prezentirati im mrežu. No, tako je uvijek kod nas. Svi su za to da se počne uređivati Hrvatsku, pod motom ‘ne diraj moje’, ali tako ne može. No, kao što nema nedodirljivih u korupciji, neće ih biti ni u reformi zdravstva.

Jeste li dobili dozvolu fakulteta za udruživanje sa Školom narodnog zdravlja ‘Andrija Štampar’?

- O tome još moramo razgovarati jer je tamo složenija situacija. Struktura vlasništva je takva da je pola u vlasništvu Grada, a pola u vlasništvu države. Ipak, hrvatska javnost ne smije dopustiti da ovaj proces padne zbog nečijih osobnih interesa. Onaj tko je protiv ovoga, ne želi dobro Hrvatskoj sutra.

Koliko bolnica planirate ostaviti i kakav je vremenski plan udruživanja?

- Imamo 66 bolnica, i to 37 akutnih i 29 specijalnih. Na kraju procesa planiramo ih imati 55 ili 56. Do 15. srpnja nadam se da ću napraviti kriterije za kategorizaciju po kojoj će se znati koje će se bolnice razvijati u sadašnjem opsegu, kojima će se smanjiti, a kojima povećati opseg. Zasad to analiziramo.

Kada ćete krenuti s realizacijom nastavka reforme?

- Administrativni dio mogli bismo obaviti prije ljeta, a onda idemo u izbor novog menadžmenta, pa u realizaciju ovog programa. Dakle, ja glasno razmišljam, a novi će ravnatelji stručno i detaljno reći kako će provesti ovaj program. Hoću odlučne i sposobne ravnatelje koji će to napraviti. Oni se moraju okružiti stručnjacima koji će im biti štit od raznih lobija i interesa, piše Jutarnji list.