Osjećam dužnost i potrebu kao voditelj zadruge „Mladi pčelari“ u OŠ Plitvička Jezera pojasniti zašto se gasi jedina zadruga u Ličko – senjskoj županiji.

Na moju inicijativu 25.8.2003. godine osnovana je učenička zadruga „Mladi pčelari“, ja sam donirao školi dva roja pčela i tako smo počeli. Učenici su zdušno radili i stjecali znanje o pčelarenju. Išli smo redovito na Međužupanijske smotre pa i na Državne smotre nekoliko puta, na najvećoj smotri u županiji „Jesen u Lici“ bili smo redoviti izlagači gdje smo prezentirali čitav radni proces od otklapanja saća i vrcanja do pakiranja, etiketiranja i prodaje učeći se poduzetništvu koje ne poznaju redoviti planovi i programi u OŠ. U početku smo bili pod okriljem Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa što očito nekom nije odgovaralo pa su nas izolirali i stavili u Udrugu učeničkih zadruga. A, ta udruga funkcionira samo od smotre do smotre tj. nikada nitko nije došao vidjeti što radimo i kako radimo, animirati druge škole i učitelje da na ovim prostorima osnuju zadruge različitih profila. Na Međužupanijskim smotrama pčelare ocjenjuju i vrednuju s npr. veziljama ili keramičarima što je apsurd jer mi proizvodimo hranu i radimo sa živim bićima.

U prosudbenim komisijama nikada nema člana iz Ličko – senjske županije pa je jasno da smo postizali dobre rezultate samo zahvaljujući dobro obučenim učenicima. Znači takva Udruga nema funkcije koju bi morala imati po svome Statutu. Nadalje, unatoč donaciji od 5000,00 kn koju je u početku dala županija Ličko – senjska za izgradnju pčelinjaka smatram da je to trebalo prepoznati kao nešto što je vrijedno i potrebno te podržati na svim razinama. Npr. prošle godine u desetom mjesecu smo predstavljali četiri dana županiju u Puli na Državnoj smotri ali to nitko nije primjetio niti u županiji niti u općini Plitvička Jezera dok druge županije i općine itekako prate i podržavaju takav rad i uspjeh. Od općine Plitvička Jezera dobivamo 5000,00 kn za rad udruge ali zahvaljujući novom ravnatelju škole prvi smo ih put iskoristili u sedmoj godini rada. Zar ne bi bilo logično da se zna u što je utrošena svaka kuna koja se namjenski dobije!?

Možda je najžalosnije što kao voditelj ne primjećujem da drugi učitelji i ravnatelji shvaćaju i podržavaju takve izvannastavne aktivnosti, npr. prošle godine u petom mjesecu organizirao sam seminar gdje su trebali nazočiti vrhunski stručnjaci iz zadrugarstva i pčelarstva te poslao svim školama u LSŽ samo da dođu i vide kako funkcionira jedna zadruga bez ikakve obaveze i naravno nitko se nije odazvao. Gdje su ti ravnatelji koji bi trebali biti pokretači svih aktivnosti u školi? Čini mi se da je došlo vrijeme da se odrađuje „goli“ sat i da mnogi učitelji kad čuju školsko zvono prije prijeđu školski prag nego učenici koji su poprilično brzi.

Rad sa pčelama iziskuje puno brige i pažnje što znaju samo oni koji su se u tome poslu oprobali, a najveći posao se odrađuje od petog do osmog mjeseca (rojenje, vrcanje...) pa voditelj i mladi pčelari nemaju ljetne praznike kao drugi učitelji i učenici nego dolaze u školu kad god je potrebno.

Već godinama pričamo o HNOS-u, doduše mnogi se pitaju je li to još na snazi, pa zar zadrugarstvo nija savršen primjer HNOS-a, zar kroz takav rad učenici ne izlaze iz učionice i stječu znanje osobnim interesom i zalaganjem, nisu li ti učenici zbog kojih smo mi učitelji najsretniji kada sami svojim vrijednim ručicama nešto naprave ili proizvedu!? Očito će trebati još puno vode proteći kroz rijeku Liku dok to shvatimo.

Na seminarima učitelje podučavaju da svaka škola mora biti po nekim aktivnostima prepoznatljiva. Doduše nisu nam pojasnili tko bi trebao biti nositelj tih aktivnosti tj. je li dovoljan jedan učitelj ili bi trebali biti svi angažirani. Možda bi se trebali zapitati oni kojima je to posao po čemu su sve te školice u Lici prepoznatljive.

Na smotri „Lika u fokusu“ pčelari su posljednji put „odradili“ svoj posao, a preostali med koji čeka na prodaju ponudit ćemo na školskom pragu i donirati.

Na stranicama portala „Slobodna Lika“ moglo se pročitati da prestajemo s radom zbog nedostatka sredstava što uopće nije točno. Zadruga ima sve uvjete za rad pa i financijske ali pošto očito nije još vrijeme na ovim prostorima za takvu vrstu rada s učenicima ja se zahvaljujem na dužnosti voditelja.

Kroz ovih sedam godina rada obučio sam oko stotinu učenika pčelarskom zanatu koji im može dobro doći u životu. Moram naglasiti da mi je bilo teško donijeti takvu odluku jer je učenici nikako ne prihvaćaju ali sve okolnosti su me prisilile na to. A, i biti jedini nije baš ugodno što pokazuju životni primjeri kako se lakše preživljava u čoporu, jatu ili krdu.

Zahvaljujem svima koji su pomogli i podržali naš rad, piše portalu Voditelj učeničke zadruge „Mladi pčelari“ Mirko Sanković.

www.slobodna lika.com




www.slobodnalika.com