Pošli smo pravim  tragom života, kako je ljudima u ekstremnim hladnoćama. Kako je snijeg "suh" i nije ga puno napadalo, barem do sada, uputili smo se prema kući Vlade Prpića "Prpe", u Baškim Oštarijama, do tog velebitskog gorštaka koja se nalazi bar stotinjak metara nadmorske visine od državne ceste Gospić - Karlobag. Do gorštaka Prpe došli smo preko " Prpić polja",  gdje bura od stoljeća sedmog puše kao  luda, zato snijega  ni od kuda. No oko Prpina doma snijega kao u najboljoj zimskoj  priči.

Kod "Prpe"  usred ciče zime "radna akcija". On i prijatelj Vukovarac Renda  čiste snijeg oko kuće. Mora se, kaže,  "Prpa" u ovim vremenima uvijek se ima što raditi. Sad smo se u kući malo okrijepili bravinom na ploči i crnim vinom, otvorio je "Prpa" svoju gorštačku priču. Ustajemo se svakim danom, bez obzira na vrijeme u 6 sati. Vatru samo razgrćemo,  jer se naizmjenično dižemo po noći, kako bi natrpali drva u  šparket. Ovdje bez 24 satnog loženja nema ništa. Ne daj bože da zaspimo, a vatra se ugasi, to je onda "opsadno " stanje, studen odmah zalazi u kosti, ovdje se bez vatre ne može. Svaki dan imamo puno posla,na minus  17 treba, "otkopavamo" drva jer  ih je zameo snijeg, pa ih onda sušimo,  a tek onda  ložimo.  

ZAMISLITE  OVO : SNIJEG JE PRAVI  IZOLATOR !

Taman dok sve učinimo, izgore sva  drva,prođe ovisno o studeni malo vremena, pa zato nema odmora već opet " Jovo nanovo ". Snijegom "čepimo" sve rupe na kući, dosta ga ima  jer ima i dosta nanosa, tako da nam je isto tako toplije.  Snijeg  je odličan izolator. Imamo  2 psa ova  jazavčarka Bela, zamislite kako su joj kratke noge a tijelo dugo, svaki dan treba kopajući i razgrćući snijeg doći do njene kućice, preko noći spava kod nas u kući, smrzla bi se jadna  vani. A kako se tek kreće po snijegu,možete zamisliti. Što se hrane tiče imamo svega, ne oskudijevamo, jedemo koliko možemo, borimo se sa zimom i snijegom, nema odustajanja. To nam pričinjava veliko zadovoljstvo, uživamo u prirodi i njenoj surovosti. Zapravo se nalazimo u "ringu" priroda i mi, tko će pobijediti, pitanje je sad, svaki zalogaj koji pojedemo itekako  je  sladak, ovdje u  ovom surovom Velebitu, ispričao nam je Vlado Prpić i dodao.-  Drago nam je da ste nas posjetili, to nije do sada od novinara učinio u ovo vrijeme- nitko. Ostavljamo  Prpu i njegova prijatelja na -17,  i na buri  koja puše i nosi snijeg 120 km / h !. Samo da se vatra ne ugasi !.

Piše : Mladen Kukina