Ličko - senjska županija ispala je crna ovca predsjedničkih izbora jer je jedina od svih županija, umjesto za Ivu Josipovića, glasovala većim dijelom za Milana Bandića. Takva nepopularna vijest obišla je Hrvatsku i stvorila lošu sliku, što nije nikome trebalo jer Milan Bandić nije bio iskreni kandidat većine birača u Lici. On je spletom političkih okolnosti nametnut povodljivim ljudima kao umjetna obrana od „ crvenog „ Josipovića što je, ispostavilo se, bio veliki promašaj.
SANADEROVA OSTAVŠTINA
Odluka birača u Lici da umjesto pametnog, obrazovanog gospodina Josipovića glasuju za Bandića plod je ostavštine Ive Sanadera koji je najvećem dijelu Ličana bio godinama idol bez pokrića i čovjek koji nikad nije imao pošten obraz. Matrica vladanja Sanadera još je duboko prisutna u Lici, a obrazac je kada se glasuje, isključivo po naputku.
Da su Ličani svojom, a ne tuđom glavom glasovali, Bandić ne bi sigurno prošao jer nije ostatak Hrvatske ništa pametniji, ali da bi se glasovalo svojom glavom i da bi se živjela prava demokracija koja ne poznaje blato, ni Kozari bokove, a poznaje zalaganje za pravdu i početak stvaranja društva u kome je svatko gospodin pod svojim šeširom, trebat će, nažalost, proći vremena. Ispalo je da mi Ličani živimo kao ovce i kuda čoban krene, idemo za njim.
Zašto je to tako? Zato jer većina nas nije svoja, pa u datom trenutku kada idemo na birališta, ne smijemo pomisliti da glasujemo po svojoj savjesti nego isključivo po nečijem naputku.
KAKO BITI SVOJ
Čuvanje svoga položaja, radnog mjesta, podobnost, lojalnost, licemjerstvo, samo su neki od atributa zbog kojih je Bandić jedino u Lici pobijedio Josipovića. Zato, biti svoj čovjek u Lici je nešto što malo tko jest, pa se nitko izvan Like ne treba čuditi što se većinom glasuje po onoj „veži konja gdje gazda kaže“. To je, nažalost, demokracija u Lici i ona je isključivo povezana činjenicom da politika u svim poljima društva kolo vodi, jer gospodarstva nema. Da ga ima, i da ljudi žive od rada, a ne od neke činovničke plaće sigurno bi i Ličani znali procijeniti da je glas za Josipovića bio glas protiv blata.
No, mnogi su to znali i svjesno su se odlučili za blato jer se tako jedino, nažalost, može preživjeti. No, i takav odnos prema demokraciji, takvo glasanje bez svoje glave, ima kao i sve u životu svoj početak i kraj. Početak već više nitko ne pamti, a ni kraj se ne nazire. Jedno je sigurno, takav model demokracije ne može biti dugovječan, jer glasovanje za Bandića mnogima je bila dobra škola da se ipak počne razmišljati glavom koju nije Bog napravio da samo na nju kiša pada.
Mnogima je sigurno bilo žao što su morali glasati protiv Josipovića koji je pokazao jedno novo lice hrvatske politike u kojoj se ipak, kao u životu što god radio, može biti gospodin. On zajedno s Jadrankom Kosor ima zajedničku zadaću Ličanima skinuti lance i pustiti ih da napokon slobodno glasuju, hodaju, druže se s kim hoće, slobodno pišu, izražavaju svoje mišljenje i da budu svoji na svome.
Taj put će biti težak i trnovit, ali treba raditi na tome zbog budućih generacija koje ne smiju biti ničije crne ovce.
Piše : Željko Popović, www.slobodnalika.com
KOMENTIRAJ ČLANAK, RECI SVOJE MIŠLJENJE!