Dana 28. travnja ove godine Društvo slijepih i slabovidnih Ličko Senjske Županije organiziralo je cijepanje i slaganje drva za potrebe Ureda u Otočcu. Ured Društva nalazi se na adresi Kralja Zvonimira 24 u dvorišnoj zgradi.

Drva su se cijepala u istom dvorištu, a radnici su bili djelatnici Crvenog Križa Otočac, Pomoć u kući i nekoliko članova našeg Društva koji imaju mali ostatak vida, kao i jedan bivši novak koji je služio civilni rok u našem društvu. U dvorištu u drugoj zgradi smješten je jedan servis za popravljanje hladnjaka i perilica. Vlasnik servisa postavio je dva svoja vozila nasred dvorišta tako da nije bilo mogućno proći pokraj njih.

Kad je tajnik Društva trebao proći pokraj automobila morao ih je svojim bijelim štapom udarati kako bi stekao orijentaciju i jedva se provukao između automobila i zgrade u kojoj je ured Društva u Otočcu. Nakon što se vraćao natrag iz ureda do ljudi koji su cijepali drva ponovno je štapom udario u automobil na što je vlasnik servisa čiji su automobili izjurio pred slijepog čovjeka i vrlo žestoko verbalno napao tajnika, umjesto da je automobile uklonio kako bi slijepi ljudi lakše dolazili do ureda i obavljali svoje poslove. Radnici koji su cijepali drva savjetovali su tajnika Društva slijepih da pozove policiju i da će oni posvjedočiti o brutalnosti poduzetnika, ali tajnik se samo nasmijao i rekao im: to je kultura jednog poduzetnika koji drži da je njegova lima od automobila vrednija od ljudskog života.

Napominjem, da štapom kojim se kreću slijepe osobe nije moguće prouzročiti štetu na automobilu bez obzira kojom je snagom štap udario o vozilo, jer je štap napravljen od materijala koji je vrlo lagana a na završetku štapa je plastični čep koji se dodiruje tla i zvukovnim signalom pomaže slijepoj osobi da se lakše orijentira u prostoru.

Što nam govori i ovaj slučaj? To nam govori o nama samima, koliko imamo kulture, koliko smo osjetljivi na ljude koji su različiti od nas, koliko smo spremni pomoći osobama kojima je pomoć potrebita. Katolički Biskupi Jugoslavije 1981 godine donijeli su Pastoral o invalidnim osobama. Oni u tom dokumentu definiraju pojam invalida, a najteži oblik invalidnosti smatraju kad ljudska osoba nema duše. I u ovom slučaju vidimo da kod mnogih ljudi nema Boga. A što je to Bog? Bog je ljubav, ljubav za bližnjeg, ljubav za čovjeka u nevolji, potrebi. Da je ovaj poduzetnik čovjek od Boga on bi zasigurno ponajprije drugačije postupio, pomagao bi one potrebite i tako iskazao svoju ljubav prema nemoćnima i potrebitima. U ovom slučaju uzeo bi sjekiru i pomogao iscijepati drva, a svoje automobile parkirati na mjesta gdje ne mogu ometati nesmetano kretanje slijepog čovjeka.

I na kraju iz osobnog iskustva današnji čovjek izokrenuo je vrijednosti. Na prvo mjesto stavio je novac, onda čovjeka ,a tek na treće mjesto stavio je Boga. Moramo se vratiti istinskim vrijednostima i Boga staviti na prvo mjesto, zatim čovjeka, a tek onda novac kao sredstvo za samoodržavanje.

Piše : Branko Čuić

www.slobodnalika.com