Poučan primjer kako se ne vode planinari u ekstremnim uvjetima na našu najveću ali i najopasniju planinu je izlet planinara iz Duge Rese u Kuginu kuću. Plan je bio da manja grupa od 12 planinara krene oko 18 sati kako bi došli što ranije u Kuginu kuću, naložili vatru i dočekali drugu grupu od 15 planinara u već zagrijanim prostorijama.

Unatoč najavama meteorologa da će u petak na subotu biti kiša i snijeg u gorskim predjelima, Dugorešani su se ipak odlučili na izlet po mraku. Na zamolbu da im pomogne kod vođenja druge grupe predsjednik Planinarskog društva «Željezničar» se odazvao, ali im je predložio da se s noćnim usponom do Kugine kuće odustane zbog kiše i snijega koji su padali, a isto tako i zbog visokog snijega, te da se odluče prenoćiti na Baškim Oštarijama.

Ipak, Dugorešani su ostali ustrajni u želji da ostvare plan izleta.

Prva grupa je krenula u 18 sati, a druga pod vodstvom predsjednika gospićkog «Željezničara» i četvorice mlađih planinara iz Gospića 4 sata kasnije od početka skretanja s asfaltne ceste Šušanj – Dabarska kosa iznad Ledenika prema Kuginoj kući. Kiša, bljuzgavica i snijeg su otežavali hodanje po mraku, ali se dosta dobro odmicalo.

Nakon dva sata hoda na proplanku iznad Skorpovca planinari nailaze najprije na dva para skija zabodenih u snijeg, a par sto metara dalje dva teška ruksaka. Za pol sata stižu prvu grupu koja nije znala gdje bi dalje krenuli na križanju staza za Radlovac, Crnu Dulibu, Skorpovac i Kuginu kuću. Gospićani su ih vratili s krivog puta kojim su pošli, a zbog slabije kondicije Dugorešana počeli prtiti snijeg preko sniježnih nanosa prema Kuginoj kuću. Propadanje kroz snijeg otežavalo je hod, ali se nekako probilo do Kugine kuće gdje su prvi planinari na čelu s Gospićanima stigli oko 2 sata poslije pol noći.

Usput su Gospićani pomagali mnogima koji su teže hodali, a dosta velik problem bio je što je među planinarima bilo troje djece starosti oko 8 godina, koje je trebalo nositi. Najteže je bilo u podnožju brda Lisac gdje su inače usku i strmu stazu prekrile savinute grane koje je bilo opasno obilaziti zbog mogućnosti otklizavanja.

Dok se naložila vatra i dok su došli oni najsporiji već je prošlo četiri sata ujutro. Umjesto po planu Dugorešana - uspona na Šatorinu, u subotu se cijeli dan sušila obuća i odjeća. Snijeg je nastavio padati cijeli dan i u noći od subote na nedjelju. Ipak zahvaljujući druženju u zagrijanim prostorijama, kuhanju gulaša i dugoreškim «gemištekima» zaboravilo se na sve muke koje su hrabri planinari proživjeli na putu do Kugine kuće.

U nedjelju su se odmorni planinari bolje organizirali pa su petorica išli naprijed prtiti snijeg, potom je išla glavna grupa, a na kraju Gospićani koji su pomagali nekima nositi ruksake, pa čak i djecu.

Po dolasku u Gospić u Hotel Anu Dugorešani su se zahvalili gospićkih planinarima na ukazanoj pomoći i pozvali ih u njihov planinarski dom na Vinici, gdje će im se revanširati odojkom i gemištom. Na kraju treba spomenuti imena mladih Gospićana koji su zadužili planinare iz Duge Rese: Petar Štimac (19 g), Josip Štimac (17), Tomislav Došen (18) i Ivan Došen (18).

S druge strane ovaj slučaj vođenja planinara na Velebit u zimskim uvjetima je dobar primjer kako se takav izlet ne smije organizirati u takvim uvjetima.

PIŠE : TOMISLAV ČANIĆ

www.slobodnalika.com