Donosimo vam seminarski rad mr.sc. Josipa Mudrovčića o utjecaju RTG zraka na ljudsko zdravlje.


Uvod

Želim u ovom seminarskom radu obraditi utjecaj RTG zraka na ljudsko zdravlje, pošto je taj utjecaj oduvijek bio velika nepoznanica.
Već godinama radim u zdravstvu i primijetio sam da stručni i manje stručni ljudi, a da ne govorim o ljudima van zdravstvene djelatnosti, nisu upoznati sa svim utjecajima spomenutih zraka.
Tijekom svog života svaki čovjek se susretne s RTG zrakama, a da ne zna njihov utjecaj, nastanak, spektar širenja itd.

Uvijek se spominju termini:
opasnost
zračenje
olovo
rak
maligne bolesti
leukemija itd.

Stoga sam želio dublje proučiti ovu problematiku i utvrditi točno koristeći se stručnom literaturom kakav je utjecaj spomenutih zraka na ljudsko zdravlje.
 
Povijest RTG zraka

Povijest radiologije kao medicinske specijalnosti, njezino  podrijetlo, počeci razvoja i njen brzi rast održava polet kojim se medicinsko znanje renesanse i navješćuje sve brži daljnji  razvoj.
Propušta li se električna struja kroz cijevi u kojima je bio zrak ili neki drugi plin pod smanjenim tlakom nastaju različiti svjetlosni fenomeni.

W.C. Rontgen je eksperimentirao i povjeravajući stečena znanja mijenjao je uvijete izvođenja eksperimenata.
Primijetio je da pri prolasku struje određenog napona kroz vakuum cijevi neki kristali koji  su se našli u blizini cijevi fluoresciraju.

Tako je u zamračenoj prostoriji vidio da barijev-platincijamid svjetluca.
Isto tako je zamijetio da cijev u “pogonu” izaziva  zacrnjene na fotografskoj ploči iako je ploča  bila zaštićena od djelovanja vidljivog svjetla.

Neke od tih pojava zapazili su i drugi eksperimentatori, ali je Rontgen prvi shvatio da te pojave mogu protumačiti samo nekom novom vrstom zraka koje nastaju prolazom električne struje kroz djelomično evakuiranu cijev, koje su nevidljive i spremne da prodiru kroz neprozirne materijale.
To je otkriće Rontgen izvršio 1895. godine i te novo otkrivene zrake nazvao “IX” zrake.
Naknadno su njemu u čast nazvane Rontgenovim zrakama.

RTG aparati

Da  bi se proizvelo RTG zračenje potreban je RTG aparat koji  se sastoji od:
oklopa
rendgenske cijevi
električne struje.

Kao izvor električne struje služi gradska  mreža.
Za pogon rendgenske cijevi trebaju dvije vrste električne struje.
Treba struja niskog napona od 10 volti za grijanje katodne niti, a jačine stuje od 1-3,5 miliampera pri dijaskopijama.

Potrebna je i struja visokog napona od 50 kilovolti kojom  se ubrzavaju elektroni.
Svaki RTG aparat ima dva transformatora.
Jedan transformator za niski napon zagrijava katodnu nit, a drugi transformator za visoki napon služi za pogon rendgenske cijevi.
Većina RTG aparata sastoji se od više dijelova:
RTG pogonskog uređaja
zračnika
priključnog uređaja za primjenu zračenja
zaštitnika  i pomoćnih uređaja
različitog pribora.

Spektar i nastajanje RTG zraka

Glavne osobine koje omogućuju dijagnostičku primjenu RTG zraka jesu širenje u pravcima i njihova sposobnost prodiranja kroz materiju.
Pri prolasku kroz materiju RTG zračenje slabi, koliko će biti oslabljeno zračenje kroz tijelo ovisi o valnoj duljini zračenja.
Što je zračenje prodornije lakše će proći kroz materiju.

Širenje zračenja u prostoru

RTG zračenje izlazi iz malene plohe žarišta. Udaljujući se od žarišta ono se sve više širi. Količina zračenja na dva puta većoj udaljenosti obasjava četiri  puta veću površinu.
Dakle, zaključili smo da intenzitet zračenja pada sa kvadratom udaljenosti.

Gustoća RTG sjena

RTG sjene gube više energije pri prolasku kroz deblje i gušća slojeve materijala. Što je već atomski broj elemenata nekog kemijskog spoja to će više apsorbirati  RTG zrake.
Tkiva koja sadrže kalcij i fosfor mogu dati vrlo guste RTG sjene velikog intenziteta, a olovo služi za zaštitu od radijacije.
Živa tkiva imaju vrlo malene razlike atomskih brojeva elemenata od kojih se sastoje. Gustoća rendgenskih sjena većine mekih ljudskih  tkiva odgovara gustoći vode.
Najveću gustoću  RTG  sjena daju kosti i hrskavice.
To je RTG sjena koju zovemo gustoćom vapna.

Utjecaj RTG zraka na ljudsko zdravlje

Među najosjetljivija normalna tkiva idu stanice:
germinativnog sloja koštane srži;
spolne žlijezde;
limfni čvorovi;
timus.
O osjetljivosti RTG zračenja ovisi i dob osobe, što je osoba mlađe dobi to je više osjetljiva.
Neki biološki efekti (npr. genetski) mogu biti izazvani ukupno akumuliranom dozom zračenja koju je čovjek primio od vremena začeća (dakle još u intrauterinom životu), pa do dobi kod stvara potomstvo. Mnoge se patološke promjene razvijaju vrlo kasno kad  je osoba koja je bila izložena radijaciji zaboravila na zračenje.

Što je veća apsorbirana doza to će biti veća vjerojatnost patoloških posljedica. Ozračivanjem možemo smanjiti prekomjernu funkciju nekih žlijezda ili razoriti neke patološke stanice npr. maligne tumore i to zovemo poželjni efekt.
Nepoželjni efekt nastaje kao posljedica RTG zraka,  pa promjene mogu nastati kod same osobe ili kod potomstva.

Pod profesionalnim oštećenjima podrazumijevamo one efekte izazvane radijacijom koje se javljaju na osoblju koje je pri radu izloženo ionizantnom zračenju.

Oštećenja  zračenjem

Dijele se na:
opća, i
lokalna.
Lokalna se javljaju na ozračenim mjestima  tijela.
A opća su obično uvjetovana lokalnim oštećenjem tkiva, ali se posljedice zamjećuju na cijelom tijelu u obliku općih simptoma. 
Oštećenja se mogu dijeliti na: akutna i kronična.

Akutna su izazvana kod jednokratnih djelovanja velikih doza zračenja i nastaju ubrzo nakon ozračivanja.
Kronična mogu nastati zbog velikih doza zračenja najčešće od druge do četrnaeste godine. Kod velikog izlaganja zračenja dolazi do leukemije. 

Maligni procesi imaju latenciju od deset do pedeset godina.
Maligni procesi kod velikog ozračivanja najčešće se javljaju u trideset i trećoj godini. Genetska oštećenja imaju najveću latenciju od treće generacije pa i dalje.
Dakle, može  se izvesti zaključak da RTG najčešće dovodi do malignih bolesti i leukemije pa čak i nakon mnogo generacija.

Zaštita od RTG zraka

Pod medicinskom zaštitom mislimo na zaštitu od ionizirajućeg zračenja pri njegovoj medicinskoj primjeni, kao i na medicinske načine zaštite od  radijacije u smislu da  ih najuspješnije ili jedino mogu provoditi medicinski stručnjaci.

Prema ranijem opisu svakako je izlaganje radijaciji potencijalna opasnost po zdravlje izloženog individuma, a pogotovo zbog mogućnosti genetskih oštećenja i njima izazvanih nakaznosti kod njegovog potomstva.
Budući da je latencija vidljivih pojava oštećenja neobično duga i jer se na razvoj oštećenja više ne može utjecati kad se one pojave, neobično su važne sve metode sprečavanja (prevencije) nepoželjnog  izlaganja kao i metode zaštite od štetnog djelovanja zračenja.

Prevencija nepoželjnog djelovanja radijacije

Prevencijom nazivamo mjere kojima se može spriječiti nepotrebno izlaganje zračenju, njih provodimo prije primjene zračenja. Narod je dosta izložen zračenju tako da danas nemamo osobe iznad 7 godina da nije bila izložena RTG zračenju.
Znači da je dijagnostika RTG zraka izvor izlaganja naroda.
Liječnik treba da savjesno ocijeni  da li  će koristiti primjenu RTG zračenja ili neće zbog velikih rizika  izlaganja pacijenta.

Naročito treba izbjegavati izlaganje mladih osoba RTG zračenju. Liječnik prilikom metoda pregleda treba pacijenta podvrgnuti manje opasnim metodama dijagnostike, a na kraju ako je potrebno onda će podvrgnuti pacijenta RTG zračenju.
Za zaštitu od zračenja najčešće se koristi olovo.

Ovdje ćemo vidjeti primjenu zaštitne vrijednosti nekih materijala.

Olovo   1 mm
Čelik     6 mm
Baritni beton    14 mm
Beton     75 mm
Cigla       120 mm
Drvo        7000 mm

Osobna zaštita sredstva

Pod osobna zaštitna sredstva podrazumijevaju se zaštitna sredstva koja pojedincu pri radu RTG aparata nosi na svom tijelu.

To su:
zaštitna pregača, i
zaštitne rukavice.
Zaštitne rukavice i pregača su građene od materijala u kome se nalazi olovo. Pregače moraju biti dovoljne dugačke da sežu ispod koljena, a isto toliko i dovoljno široke da zaštićuju i postranične dijelove tijela.

Da bi se produžio rok upotrebe zaštitnih  rukavica treba ispod njih nositi končane rukavice. Končane  rukavice upijaju znoj i tako čuvaju unutarnje dijelove zaštitnih rukavica od  djelovanja vlage, ujedno zaštićuju kožu radiologa od podražaja olovom zbog čega može doći do profesionalnog ekcema ruku.

Pacijentu se pri RTG snimanju treba pokriti donji dio tijela (gonode) pogotovo trudnicama i maloj djeci. Kod snimanja treba ukloniti sve osobe iz  blizine RTG aparata. Zaštitne pregače treba čuvati jer se olovna guma lako kvari i na pregibima brzo puca.
Ispravnim održavanjem olovnoj se gumi može produžiti vijek. Olovnu gumu treba čuvati dalje od topline i sunca. Napuknuta guma i rukavice propuštaju radijaciju zbog toga ih treba povremeno kontrolirati.
Određeni postotak radijacije prođe i kroz najsavršenija zaštitna sredstva. Da bi se smanjila opasnost od pojave teških oštećenja zračenjem na profesionalnom osoblju mjeri se izloženost radnih mjesta, kontroliraju higijenski uvjeti rada i trajno vrijeme doze koje prima osoblje u toku rada: filmskim dozimetrom, i džepnim električnim dozimetrom.

Važan je nazor tehnike izvođenja poslova i zdravstveni nadzor osoblja kojem je cilj da se rano otkriju pogrešni postupci i početna oštećenja i na vrijeme poduzmu mjere za smanjenje daljnjeg izlaganja zračenju, uz eventualno liječenje početnih oštećenja.

Zakonski propisi o zaštiti od zračenja

Osnovni zakon o zaštiti ionizirajućeg zračenja su:
zabranjen rad osobama u ionizirajućem zračenju mlađima od 18 godina;
zabranjen rad ženama za vrijeme trudnoće;
djelatnici moraju biti zaštićeni zaštitnim sredstvima;
savjesna zaštita gonada mlađima od 40 godina; i
RTG pregledi žena, djece i trudnica obavljaju se na temelju nužnih medicinskih indikacija.

Zaključak

Nakon proučavanja ove tematike zaključio sam da RTG zrake imaju dosta negativni utjecaj na čovjeka i stoga iziskuju veliku pažnju i poštivanje strogih pravila koja se primjenjuju pri korištenju  RTG zraka.

Nepravilnim korištenjem aparata, nepravilnim radom, nepravilnom zaštitom, nesavjesnošću liječnika pri ordiniranju terapije može doći do kobnih posljedica za ljudsko zdravlje koje se mogu manifestirati za tri pa čak i mnogo više generacija.
Dakle, ovo područje kao što se vidi je izuzetno kompleksno i traži stručno osposobljavanje i savjesne ljude, kako bi se što više zaštitio čovjek od ovih dragocjenih, neophodnih, ali izuzetno opasnih zraka.

Možemo reći da RTG zrake predstavljaju veliki rizik za čovjeka. Također nesavjestan rad liječnika (npr. često bespotrebno slanje pacijenta na RTG slikanje, predstavlja veliki rizik za pacijenta.)

Također pacijenti koji su umišljeni u razne bolesti, sami ulaze  u rizik zbog čestog RTG snimanja, a da nisu svjesni posljedica do kojih može doći kao što smo već naveli u ovome seminarskom radu.

Literatura

1.Medicinska enciklopedija, Zagreb.
2.Fred Jenner Hodges- Isodare Lampe- John Floyd Holt, Radiologija, Školska knjiga, Zagreb 1976.
3.Ferdo Petrovčić, Opća radiologija, Sveučilišna naklada Liber,  Zagreb 1976.
4.Z. Merkaš- M. Perović, Osnove radiologije, Medicinska knjiga, 1965.
5.Ferdo Petrovčić, Opasnosti od medicinske primjene rendgenskih i ostalih ionizantnih zraka, Lij. vjesnik, br. 82, str. 3- 13, 1960.
6.M. Smokvina, Klinička rendgenologija, kosti i zglobovi, JAZU, Zagreb, 1959.  




www.slobodnalika.com